Kolumne naših članova
U atmosferi postepeno rastuće kriminalizacije znakova međunarodnoga radničkog pokreta, dok se istovremeno normaliziraju znakovi nacionalnih fašizama, htjeli smo se o Prvome maju ukratko osvrnuti na jedan od znakova koji je nama važan i koji je također u zadnje vrijeme počeo privlačiti pažnju ne samo policijske represije u Zagrebu. Vrlo često kada se na prosvjedima u Zagrebu pojavimo sa svojim zastavama, netko priđe i pita nas što znači ta zastava. Zadnja dva puta je prišla i policija, što je u jednome od slučajeva nosioca zastave stajalo i prekršajne prijave, što se drugi put vjerojatno ipak nije dogodilo, mada je policija svejedno…
Nema mnogo za osvrtanje, daj onu vrbovu sviralu PARTNERI U ŠETNJI Hvala sindikatima koji su organizirali subotnji prosvjed. Vrijedna je to prilika za javnu komunikaciju o trajno najbitnijoj društvenoj temi, a to je – organiziranje radničke klase. Hvala im za sve statistike i podatke koje su sakupili i iznijeli. Mnogi mali i ne tako mali poduzetnici po internetu našli su se nepravedno prozvani podacima o profitu privatnika, jer, kažu, dok oni sklapaju kraj s krajem i pune proračun, sindikati taj proračun troše, nakačeni na pijanog milijardera Vladu Uhljebljivača. Ali, ako ljudi s poduzetničkom idejom žele suosjećanje javnosti, odnosno radničkih masa,…
Postoji li grad u kojem se anarhist osjeća dobro? Umjesto rasprave s nekim velikim idejama o idealnim anarhističkim gradovima, utopijskim federacijama farmi, tvornica i radionica, odlučujem pretvoriti ovaj tekst u kratki komentar o nečemu što nam možda nedostaje u nastojanju da postignemo radikalne društvene promjene. Često kada govore o urbanom prostoru, anarhisti vide samo probleme, materijalizacije kapitalizma i nepravde, zidove i ograde, asimetrije moći i otuđenje. Anarhistički autori, poput Thoreaua, Zislyja ili AbdelRahim, često se zalažu za povratak prirodi, ruralnim ili čak divljim idiličnim komunama. Gotovo svaka vizualizacija anarhije u prvom planu imat će uzgoj povrća u nekom vrtu okruženom…
Među anarhistima i drugim socijalistima postoje dva naizgled oprečna mišljenja o antifašizmu. Premoćno većinsko mišljenje polazi više-manje od ideje da je antifašizam postao nekakav civilizacijski minimum nakon svega što se odvilo u prvoj polovici 20. stoljeća, kroz dva svjetska rata i između njih i da je stoga potrebo čuvati i braniti vrijednosti antifašizma do daljnjega. Ali na marginama povremeno nailazimo i na takvo mišljenje, trenutno vrlo manjinsko, prema kojem je najgori (nus)proizvod fašizma upravo – antifašizam. No, jesu li ove dvije tvrdnje zaista međusobno isključujuće? Što je uopće antifašizam? Najopćenitije gledano, antifašizam je naprosto protivljenje fašističkim i fašistoidnim pokretima i…
Ponekad se i sama našalim na račun vojnog roka, ne zato što u njega vjerujem, nego zato što je ironija često jedini način da se podnese normalizacija ideje rata. I činjenica da muškarci u toj normalizaciji uglavnom sudjeluju bez otpora, što mi ide na živce. Problem mi nisu ustajanje u šest, obuka ni gađanje u metu. Problem je krajnja svrha tog procesa. Mogućnost da netko završi u uniformi, s oružjem u ruci, u situaciji u kojoj se od njega očekuje da ubije ili pogine. Ne u obrani vlastitog života ili revolucije, nego u službi političkih odluka i ekonomskih interesa koji…
Poslije najvećeg neofašističkog skupa u Europi nakon drugog svjetskog rata, Zagreb će u istome ljetu doživjeti i dozu vojne okupacije. Naime, za sutra, četvrtak 31. srpnja ove godine Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) je zakazalo vojni mimohod kroz zagrebačku Ulicu grada Vukovara. Najavljuje se sudjelovanje oko 3400 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i drugih više-manje militariziranih službi, kao što su Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatska gorska služba spašavanja, Pravosudna policija, Hrvatska vatrogasna zajednica, ali i veterani „Domovinskog rata”, povijesne postrojbe pa čak i pripadnici savezničkih oružanih snaga. Pravi provincijski dernek jedne NATO kolonije. Osim vojnih pješaka kroz…
Dosta se o tome proteklih tjedana pričalo, mjeseci. Aktualna tema. Lokalni izbori. Pa da prozborimo i o aktualnoj temi, makar da je iskoristimo kao povod. Odem ja glasati, da, gotovo redovito.Nije anarhistički ići glasati?Pa nije, ne. Nije principijelno anarhistički ići davati nekome legitimitet da četiri godine upravlja javnim – dakle i tvojim – novcem, da donosi odluke koje se tiču tolikih ljudi, a da te ljude ne pita više ništa u sljedeće četiri godine. Odiozno je, kad razmisliš, kad obratiš pažnju na svoj želudac, uzimati učešća u državnim izborima, za parlament i predsjednika – gdje se daje nekome da odlučuje,…
Kad sam bio mlad ja sam bio anarhist! A sad… Sad, na pragu četrdesete… pa, i sad sam. Doduše, uslijed nekoliko uobičajenih životnih procesa i faza, zamrla je moja aktivnost, a također su se zamutile i izblijedjele sve one jasne, rezolutne formulacije uvjerenja, svi oni spremni debatni argumenti. Izdušio je tlak iz orgulja klasične anarhističke retorike, i sada mi ona zvuči više kao… kao evo ovaj dječji sintisajzer ovdje, s kojim moj život trenutno ima puno više veze. I sad, kad hvatam malo vremena, kad vidim da mi se uhvatila prašina i paučina po osjećaju dužnosti za svijet oko sebe,…
Na ovogodišnjem Forumu Tomizza, na temu “Gramatike zaborava”, sudjelovao je i naš član Franko Burolo, a ovo u nastavku je tekst njegovog izlaganja na simpoziju. Priznajem da mi je neobično bilo vidjeti da ovogodišnja tema Foruma Tomizza stavlja u fokus zaborav i to „gramatiku zaborava”, ni više ni manje, sugerirajući forme i strukture, sisteme, koji, i ni to ne smijemo zaboraviti, ne moraju biti nužno hijerarhijski, kao što većina sugerira, nego su, rekao bih, upravo nehijerarhijske strukture krajnja logična posljedica autentične demokracije; sugeriraju se, dakle, forme, strukture i sistemi, ali i komunikacija i izražavanje. Jer gramatika jest pitanje forme i…
Biblioteke