mujereslibres
-
Kada sam prvi put čitala Lucíju Sánchez Saornil, najviše me nastresiralo to što gotovo stoljeće poslije njezine riječi ne zvuče kao povijest. Zvuče poznato. Ne zato što se od 1930-ih ništa nije promijenilo, nego zato što se patrijarhat pokazao iznimno sposobnim preživjeti i ondje gdje se svi zaklinju u slobodu, jednakost i rušenje autoriteta. Lucía nije kritizirala Crkvu, državu ili konzervativne muškarce, tj. ne samo njih. Pisala je o najviše vlastitim drugovima, anarhistima koji su govorili protiv vlasništva, a prema ženama se odnosili kao prema svojem vlasništvu; koji su odbacivali gospodare, ali su se u vlastitim domovima ponašali kao gospodari.…
Ostale oznake
1. maj anarhija antifašizam antimilitarizam asdf caffè malatesta crass demilitarizacija direktna akcija feminizam financije Forum Tomizza glazba grad gramatika zaborava istaknuto izbori književni list književnost manifest mimohod mujereslibres pamćenje pg_cas pg_priv poezija povijest poštujte naše znakove prigovor savjesti prostor punk radnički pokret Rat i mir ratovi revija revolucija sindikalizam skvotiranje sloboda govora stanovanje tribina umjetnost zaborav zadruge zastava