Poslije najvećeg neofašističkog skupa u Europi nakon drugog svjetskog rata, Zagreb će u istome ljetu doživjeti i dozu vojne okupacije. Naime, za sutra, četvrtak 31. srpnja ove godine Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) je zakazalo vojni mimohod kroz zagrebačku Ulicu grada Vukovara. Najavljuje se sudjelovanje oko 3400 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i drugih više-manje militariziranih službi, kao što su Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatska gorska služba spašavanja, Pravosudna policija, Hrvatska vatrogasna zajednica, ali i veterani „Domovinskog rata”, povijesne postrojbe pa čak i pripadnici savezničkih oružanih snaga. Pravi provincijski dernek jedne NATO kolonije.

Osim vojnih pješaka kroz Vukovarsku će ulicu proći još i preko 500 borbenih i „neborbenih” vozila, uključujući tenkove, i preletjet će četrdesetak vojnih i policijskih letjelica raznih formata i veličina – avioni, helikopteri, veliki i mali dronovi. Ratna mornarica će pak svoj „mimoplov” obaviti isti dan južno od Šolte, s 13 plovila, također raznih veličina i namjena, od topovnjača i desantnog broda do brzih gumenih brodica.

Službeno deklariran povod je obilježavanje 30. godišnjice operacije „Oluja”, no ta se odvijala od 4. do 7. kolovoza (1995. godine) pa ovo djeluje pomalo preuranjeno. Ali ni ta preuranjenost ne može biti slučajnost, ipak se radi o svojevrsnoj vojnoj operaciji, pa makar i svečanoj, a nije još uvijek iznesen nikakav službeni razlog za odabir upravo 31. srpnja, a ne nekog dana između 4. i 7. kolovoza, npr. 5., pošto se inače na taj dan obilježava i „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja”, također vezan za operaciju „Oluja”. 31. srpnja djeluje prilično nasumično ili, vjerojatnije, proizvoljno izabran dan. Čini se da nam MORH i OSRH ovime žele poručiti da im realno i ne treba poseban datum da bi pokazivali „mišiće”, ne radi se više o posebnom vojnom prazniku u sklopu kojega je iznimno dopušteno da se vojska malo napravi važna pred civilima u inače civilnoj republici, žele nam poručiti da se od sada moramo početi privikavati na to da gledamo vojsku na ulici bilo koji dan, npr. na jedan najobičniji četvrtak, kao što je 31. srpnja ove godine. Vojska će sama odlučivati kada će i na koji način intervenirati, civilima usprkos. A i broj potpunih civila bit će sve manji, jer nakon povratka vojne obveze, rast će broj prisilnih rezervista OSRH-a. Ponosna na svoju slugansku povijest, Hrvatska se opet sprema biti kasarnom EU-a i NATO-a, baš kao što je nekad bila kasarnom habsburškog i austro-ugarskog carstva. Nije li to tradicionalna dužnost (južno)slavenskih podanika?

Nije nimalo slučajno da Thompsonov koncert, vojni mimohod i povratak vojne obveze dolaze istovremeno. Nacionalizam i patriotizam oduvijek podupiru i osnažuju militarizam. Ovaj mimohod je svojevrsna kulminacija propagande koja kroz javne obrazovne institucije i glavnostrujaške medije već godinama radi na normalizaciji i simpatizaciji vojske u hrvatskoj javnosti, a Thompson je poslužio jačanju ispraznog i fanatičnog nacionalnog ponosa, potrebnog za bezbrižno slanje mladića u ubojstvo i smrt za korist lokalne i globalne buržoazije.

Nije slučajno niti da se ovo sve odvija u vremenima poticanja međunarodnih napetosti i militarizacije Europe, i unutar i izvan EU, u vremenima rata u Ukrajini i genocida u Palestini. Plaše nas babarogama iz Rusije, dok istovremeno EU potpisuje ponižavajuće sporazume s SAD-om i dok NATO traži 5% državnog proračuna od svih svojih članica. Plaše nas povratkom pogroma i holokausta, dok istovremeno Država Izrael aktivno istrebljuje čitavu populaciju Pojasa Gaze i postepeno etnički čisti zapadnu obalu Jordana. Plaše nas islamskim teokracijama s Biskog Istoka, dok istovremeno EU, SAD i NATO blagoslivljaju i pomažu HTS-ovo preuzimanje vlasti u Siriji. Vraćaju se strah od atomske bombe i potencijalno novog svjetskog rata. Hrvatska u svemu tome sudjeluje kao poslušna kolonija, nudeći sve svoje resurse, uključujući mlado meso pred topove buržoaskih apetita.

Tako će ta „slavna” hrvatska vojska ročnicima koji odu u vojsku uz dvomjesečnu vojnu obuku dati i plaću i prednost pri zapošljavanju u državnim službama, dok će eventualnim prigovaračima savjesti država nabiti duži rok i slabiju ili nikakvu novčanu naknadu za to što rade, a neslužbeno valjda i stigmu protiv zapošljavanja u državnim i javnim službama, iako se očekuje da baš u njima civilno „rokaju”. A i sve to eventualno tek nakon što prođu pomnu istragu komisije, sastavljene od članova MUP-a i MORH-a, koja bi trebala procjenjivati njihovu savjest. Još se uvijek ne zna kojim će se točno kriterijima voditi ta nova „Hrvatska Inkvizicija”, ali prisjetimo se da u slučaju prigovora savjesti na izvršavanje medicinski asistiranog pobačaja, ginekolozi ne moraju polagati račune nikakvim komisijama, nego je dovoljno da napišu izjavu, koju nitko ne dovodi u pitanje. Logika je jasna: žene ne smiju imati izbora, nego moraju proizvoditi topovsko meso, a meso koje se drzne odreći se svoje topovske uloge, dobit će policijski i vojnopolicijski dosje – i sve što potencijalno dolazi s njima. Hod za život? Da, ali za život sveden na načelo: proizvodi-konzumiraj-pucaj-krepaj!

Stvara se politička atmosfera u kojoj bi opozicija vojskama i ratovima trebala izgledati kao ludilo ili izdajništvo, ali realno, kad se sve zbroji i oduzme, ludilo je upravo podržavati vojske, nacije i njihove ratove.

Zbog svega toga, a nisam sve razloge ni uspio ovdje nabrojati, u četvrtak 31. srpnja 2025. svi mi koji nismo još poludjeli nećemo biti ponosni na Oružane snage Republike Hrvatske niti na njihovu suradnju sa svjetskim vojnim silama, koje jednako tako odbacujemo. Kao anarhisti, odlučno se odupiremo svakoj vojsci i militarizmu, bez iznimke! Jer oni su sami po sebi protivni našim političkim uvjerenjima i etičkim načelima, kao što su i moralne inkvizicije jednako tako protivne tim istim načelima i uvjerenjima.

Ako to gazde i političare zaista veseli, neka prolijevaju vlastitu krv, učinit će nam svima uslugu. Ali mi više nećemo biti vojnici! Nećemo više ubijati ni ginuti za interese vladajuće klase! I time se ponosimo.