Foto Echonic media

Unatoč ionako slabo dinamičnom i dosadnom demokratskom cirkusu, rasprave realno nema i obavezni vojni rok se vraća. Zato smo odlučili da se pridružimo današnjem prosvjedu protiv povratka obaveznog vojnoga roka u Hrvatskoj, unatoč određenim političkim razlikama koje imamo u odnosu na organizatora prosvjeda.

U zakonskoj nemogućnosti da se vojni rok uvede bez alternative, Vladajući su se sjetili da se prisila može provoditi i kroz ucjenu. Tako će po novome modelu ročnici koji pristaju služiti vojsku imati kraći rok služenja, koji će biti pristojno plaćen povrh osiguranog smještaja i hrane i imat će prednost pri zapošljavanju u državnim i javnim službama. S druge strane, oni koji se drznu pozvati se na prigovor savjesti i optirati da ipak ne služe baš vojsku, nego da svoju prisilnu službu obave kao civili, služit će do dvostruko dulji rok, s mizernom ili nikakvom novčanom naknadom, bez garancije da bi mogli imati osiguranu hranu ili smještaj, i još će ih se stigmatizirati protiv zapošljavanja u javnim i državnim službama, iako se očekuje da baš u njima svoj rok odsluže. A i sve to eventualno tek nakon što prođu pomnu istragu komisije, sastavljene od članova MUP-a i MORH-a, koja bi trebala procjenjivati njihovu savjest.

Još se uvijek ne zna kojim će se točno kriterijima voditi ta nova „Hrvatska Inkvizicija”, ali prisjetimo se da u slučaju priziva savjesti na izvršavanje medicinski asistiranog pobačaja, ginekolozi ne moraju polagati račune nikakvim komisijama, nego je dovoljno da napišu izjavu, koju nitko ne dovodi u pitanje. Logika je jasna: žene ne smiju imati izbora, nego moraju proizvoditi topovsko meso, a meso koje se drzne odreći se svoje topovske uloge, dobit će policijski i vojnopolicijski dosje – i sve što potencijalno dolazi s njima. Vole reći o sebi da su „za život”. Da, ali za život sveden na načelo: proizvodi-konzumiraj-pucaj-krepaj!

Protivljenje vojnome roku za nas nije tek pitanje poslovne računice o učincima ove mjere na tržište rada. Osim što i na tržištu rada samome po sebi vidimo čitav niz nepravdi kojima se također protivimo, vojnome se roku protivimo jer vojska predstavlja suprotnost svemu što zagovaramo. Mi se protivimo svakoj državi i vladajućoj klasi, a uloga vojske je upravo da čuva državu i vladajuću klasu. Mi zagovaramo horizontalno uređenu konfederaciju slobodno udruženih ljudi, a vojska je strogo hijerarhijska centralistička organizacija temeljena na lancu naređivanja i poslušnosti odozgo prema dolje i često je u povijesti, kao i sada, prisilno novačila svoje kadrove. Ne pristajemo na prisilu! Ne pristajemo na vojsku uopće!

No kad se radi o vojsci, nije ni bitan pristanak. Tako nas je država uvela i u NATO bez ikakvog referenduma ni bilo kakvog drugog vida traženja narodnog pristanka. Tako se i sada vraća vojna obaveza – bez pitanja i bez pristanka.

Dio je to sveopće militarizacije Europe i svijeta koja je trenutno u jeku. Europska unija, dok efektivno podržava genocid u Palestini, sve agresivnije huška i na rat protiv Rusije, koji zapravo već godinama bijesni u Ukrajini, a čini se da sada možda pripremaju i Poljsku na takav tretman. NATO je zatražio, i Hrvatska se složila, da zemlje članice izdvajaju čak 5% BDP-a za vojne potrebe i članstvo u NATO-u. U hrvatskom slučaju to je dobrih 13% državnog proračuna! I dok se divimo „predivnim” vojnim paradama, čudimo se kako su nam cijene svih mogućih troškova u životu odjednom toliko narasle. Narasle su i zato što treba poplaćati svu tu vojnu i ratnu mašineriju, uključujući obavezni vojni rok, koji također nosi svoje troškove!

Rastuća centralizacija društvenog bogatstva i sve veći posljedični procjep između bogatih i siromašnih također doprinose militarizaciji društva. Što je čovjek siromašniji, to ima manje izbora i to će brže pristati na ucjenu kakvu nam MORH nudi. Dok vladajuća klasa u krvi preslaguje teritorije nacionalnih i internacionalnih tržišta, na obje strane fronta, uvijek se najsiromašnije postavlja na čelo kolone, pred same topove, da svojim zdravljem i životima štite interese svojih izrabljivača i krvnika. Zato se istovremeno proizvode i siromasi i vojni rezervisti.

Pristajanjem na NATO-v zahjtev od 5% BDP-a, podržavanjem genocida u Gazi, podržavanjem ratnih nastojanja Europske Unije, vojnim paradama, kao i ponovnim uvođenjem obaveznog vojnog roka, Hrvatska pokazuje da je opet spremna biti kasarnom Europske Unije i NATO-a, baš kao što je nekada bila kasarnom habsburškog i austro-ugarskog carstva. Vojska je oduvijek bila simbol opresije, sluganstva i podređenosti i zato ne želimo više vojsku! Domovina opet poziva u smrt, ali mi više nećemo biti vojnici! Ni za koju državu! Pozivamo sve mladiće i njihove obitelji, prijatelje i prijateljice da se hrabro odupru služenju vojske!

Centar za anarhističke studije