Grad je postao vodeće mjesto proizvodnje nakon što se ona proširila iz prostora tvornice. Samim time grad je postao i poprište glavnih sukoba vezanih uz raspolaganje i upravljanje viškom vrijednosti koji se u njemu proizvodi. Gradski pokreti, rođeni u tim sukobima, sve se više odvajaju od posrnule i korumpirane javne uprave te razvijaju nove institucije stvarajući time preduvjete za nezavisno upravljanje samim gradom. Ako su takvi pokreti u gradu sposobni izazvati postojeći sustav, sukobiti se s njim, zauzimati prazne dijelove grada i pritom razvijati nove oblike institucija, onda je samo pitanje trenutka kada će ti pokreti u potpunosti savladati i načine proizvodnje grada. S obzirom da je razvijanje institucija moguće neovisno od političara, a proizvodnja je moguća neovisno od šefova, očito je da je funkcija vladajuće elite strogo simbolička, a upravo ta njihova neproduktivnost i transcendentalnost blokira razvoj suvremenog društva, umjesto da ga stimulira. Stoga je i razumljivo da je takva vrsta tranzicije kapitalizma zapela u krizu. Najveći izazov pred nama je upravo nadilaženje i odvajanje od ove neproduktivne elite kako bismo osigurali nesmetan razvoj, ali najveća prijetnja koja se može nadviti nad cijelim procesom je mahnitost te iste elite koja je, očito, spremna poduzeti sve kako bi zadržala svoj privilegirani položaj. Četrnaest europskih grupa koje su sudjelovale na kongresu „Grad postkapitalizma“ od 14. do 16. kolovoza 2009. godine u Puli, svjesno je tih prijetnji, ali je i odlučno u stvaranju drugačije, bolje budućnosti mimo kapitalizma.

Cijena: 20kn