Subota, 24. 2. 2024. u 18 sati
Filozofski fakultet u Zagrebu (Ivana Lučića 3)
dvorana D-1 (u prizemlju zgrade).
Gost tribine je Federico Ferretti (Talijanska anarhistička federacija), a moderator je Franko Burolo (Centar za anarhističke studije). Tribina će se odvijati na engleskom jeziku.
Svijet se suočava s velikim i sve većim brojem oružanih konflikata koji su naizgled lokalni, ali su po svojim deklariranim i nedeklariranim akterima te svojim direktnim i indirektnim posljedicama zapravo svjetski ratovi. Čovječanstvo se danas zapravo nalazi u stanju svjetskog rata koji nije proglašen kao svjetski rat. Trenutno su, zbog određenih geopolitičkih i ekonomskih interesa, medijski najvidljiviji ukrajinsko-ruski i palestinsko-izraelski rat, ali istodobno se diljem svijeta, u Africi, Aziji i Južnoj Americi, vode brojni drugi ratovi o kojima se rijetko i površno izvještava, tako da ih je lako ignorirati, što se na Zapadu, uključujući Europu, zapravo i čini. A statistički podaci su zastrašujući: više od dvije milijarde ljudi živi na područjima obuhvaćenima ratnim sukobima koji nose tragične brojke u pogledu poginulih, ranjenih, izbjeglih i na druge načine unesrećenih. Primjerice, rat u Ukrajini dosad je rezultirao s pola milijuna žrtava (ubijenih i ranjenih), a rat oko područja Gaze već je sada proglašen najsmrtonosnijim u recentnoj povijesti jer u njemu dnevno gine oko 250 ljudi.
Kao i obično, globalno i lokalno vladajuće ekonomsko-političke elite, koje su stvarni uzročnici konflikata i ratova, umjesto zaustavljanja krvoprolića, pronalaze opravdanja za nastavak neprijateljstava i sukoba te kao lijek nude samo dodatnu gorku pilulu šovinizma i svrstavanje u neki od suprotstavljenih (geo)političkih tabora. Time zapravo pripremaju radničku klasu, odnosno sve marginalizirane, obespravljene i potlačene za još jedno klanje, na koje treba šutke pristati, da bi se skupim obrambenim ugovorima i vojnim sporazumima nezamisliva financijska sredstva prelila u džepove vojnih industrijalaca. Recimo, dosad je američko ministarstvo obrane odobrilo u proračunu više od 100 milijardi dolara za vojnu pomoć Ukrajini, a ruski se ratni izdaci procjenjuju na sličan iznos. Cijena izrade jednostavne topničke granate iznosi 8000 eura, ruskog T-90 tenka četiri milijuna eura, američkog bacača raketa HIMARS 18 milijuna eura, a Patriot baterija protuzračne obrane košta 400 milijuna eura. Cijena spašavanja jednog ljudskog života ugroženog glađu i siromaštvom neizmjerno je manja, ali ipak ljudi svakodnevno umiru zbog nedostatka osnovnih životnih potrepština i od lako izlječivih bolesti.
Dok ratovi sve jače bjesne, vladajuća klasa, zbog vlastitih interesa i sasvim opipljive koristi, pronalazi za njih izgovore i opravdanja. U kapitalističkom sustavu, kojem služe i države, rat je zapravo sjajan biznis, unosan posao, a u toj računici najjeftiniji je element, ako je uopće važan, ljudski život. Nasuprot tome, anarhisti zagovaraju i prakticiraju antimilitarizam, koji nije samo apstraktna etička vrijednost, nego i konkretna praksa suprotstavljanja ratovima, ratnoj industriji, vojskama i sistemu koji ih producira. Protiv smrti i razaranja, koje države i kapitalizam siju po cijelome svijetu, potrebno je ne samo izražavati svoju indignaciju, nego i nalaziti načine kojima bi se sabotirala ratna političko-ekonomska mašinerija. Pred rastućim barbarstvom, antimilitarizam i internacionalizam su neophodni.
Godine 1915., u vrijeme 1. svjetskog rata, izašao je Međunarodni anarhistički manifest protiv rata, među čijim potpisnicima nalazimo imena utjecajnih anarhista poput Emme Goldman, Alexandra Berkmana, Errica Malateste, Aleksandra Šapira i dr. Oni su korijene ratova pronašli u postojanju države kao takve, u njoj inherentnom nasilju. Osudili su ratovanje među narodima i pozvali na međunarodnu borbu potlačenih i izrabljenih protiv izrabljivača i tlačitelja u svakoj zemlji.
Anarhističko stajalište o uzrocima i posljedicama ratova te anarhistički inspiriran antimilitarizam razvija se od samih početaka anarhizma. Prva razmišljanja nalazimo već u 19. stoljeću, u knjigama Pierre-Josepha Proudhona, iz kojih su dalje razvijali Mihail Bakunjin, Lav Tolstoj, Elisée Reclus i drugi, preko gore spomenutih potpisnika antiratnog manifesta u vrijeme Prvog svjetskog rata, do današnjih teoretičara i aktivista organiziranih u grupe koje se protive militarizmu čak i u područjima u kojima se trenutno vode krvavi ratovi. Jedan primjer toga predstavljaju i antimilitaristička nastojanja Talijanske anarhističke federacije, koja je nedavno i sama objavila antimilitarsitički manifest u ovom vremenu rastuće ratohuškačke atmosfere u kojoj živimo zadnjih nekoliko godina.
O tome i o drugim pitanjima vezanima za ratove i anarhizam bit će riječi na ovoj tribini na koju su pozvani svi koji su spremni da otvoreno razmišljaju i raspravljaju.
Snimka tribine