Dok se radnička klasa bori s rastućim troškovima života, a javne usluge se urušavaju pod teretom “nedostatka sredstava”, Zagreb je ovaj tjedan bio pozornica još jedne predstave militarističkog teatra. Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a — odnosno glavni menadžer zapadne vojne mašinerije — sletio je u Hrvatsku kako bi s premijerom Plenkovićem potvrdio ono što već znamo: država ne postoji da bi služila ljudima, već da bi služila kapitalu i ratu.

Militarizacija kao “razvoj”
U dvoranama Banskih dvora i Nacionalne i sveučilišne knjižnice nije se razgovaralo o miru, već o profitu. Plenkovićevo hvalisanje o povećanju izdvajanja za obranu nije ništa drugo nego direktna pljačka javnih dobara. Svaki euro bačen na Rafale, Bradleyje i Black Hawkove je euro otet iz usta gladnih, iz oronulih bolnica i škola koje prokišnjavaju. Posebno je ciničan sastanak s predstavnicima “hrvatske obrambene industrije”, iz tvrtki poput Orqe i DOK-ING-a. Ovdje se tehnološki napredak i inovacija ne slave kao alati za boljitak čovječanstva, već kao roba na tržištu smrti. Dronovi i robotika, umjesto da olakšavaju ljudski rad, postaju sredstva nadzora i ubijanja, a lokalni kapitalisti trljaju ruke jer su našli svoje mjesto u globalnom lancu imperijalističkog nasilja. To je ta “vizija transformacije” – transformacija javnog novca u privatni profit kroz cijev puške.

Farsa “sigurnosti” i “stabilnosti”
Rutteova izjava kako “neće dopustiti nestabilnost u regiji” klasičan je primjer imperijalističkog patroniziranja. Za NATO, “stabilnost” ne znači sigurnost ljudi koji ovdje žive, već sigurnost zapadnih investicija i geopolitičku kontrolu nad Balkanom. Njihova “sigurnost” se gradi na tenkovima, a ne na solidarnosti. Ironija cijelog posjeta najbolje se ogleda u podsjetniku na dron koji je prije četiri godine pao u Zagrebu, preletjevši tri članice NATO-a bez da ga je itko srušio. Taj incident je razotkrio cara kao golog – golemi, skupi vojni savez ne može zaustaviti komad metala, ali može uspješno disciplinirati svoje članice da kupuju još više oružja od istih onih koji tu “sigurnost” ne mogu jamčiti. Plenkovićev odgovor da “ni mi ni NATO ne znamo odakle je došao”, pored toga što je notorna neistina koju smo saznali od drugog NATO dužnosika prilikom slične posjete prošle godine, samo potvrđuje da smo u njihovim igrama samo statisti i potencijalne mete.

Od Ukrajine do Grenlanda
Razgovori o Ukrajini i “Putu u NATO” nastavljaju hraniti mlin za meso koji proždire ukrajinske i ruske radnike i radnice za interese elita. No, možda najgroteskniji trenutak je rasprava o Trumpovim idejama o kupnji Grenlanda, gdje Rutte diplomatski uvija kako je “arktičko područje važno”. To razotkriva pravu prirodu ovih saveza: teritoriji i ljudi su samo resursi na ploči Rizika. Bilo da se radi o Ukrajini, Grenlandu ili Balkanu, logika je ista – dominacija, eksploatacija i širenje sfere utjecaja.

Sastanak Plenkovića i Ruttea nije bio susret “partnera”, već susret lokalnog upravitelja s regionalnim direktorom u korporaciji nasilja. Dok se oni rukuju i smješkaju pred kamerama na Plesu, nama ostaje račun za njihove „igračke” i stvarna opasnost koju njihova politika eskalacije donosi.

Ne trebaju nam Rafalei, trebaju nam vrtići, bolnice i starački domovi. Ne treba nam NATO “sigurnost”, treba nam međunarodna solidarnost. Dolje rat, dolje militarizam, dolje država!