Povodom marša ”Ujedinjeni protiv fašizma” osvrćemo se na nužnost kritičke pozicije prema kapitalizmu i vlasti, nužnim preduvjetima za nastanak fašizma.

Med i mlijeko modernog fašizma: neoliberalizam

Da bismo razumjeli suvremeni fašizam, moramo pogledati ekonomsku pustoš koju su iza sebe ostavila posljednja desetljeća neoliberalnih reformi. Taj proces sustavno je doveo do povijesno nezapamćene ekonomske nejednakosti, osiromašujući široke mase i opustošujući državne blagajne kroz privatizaciju i porezne olakšice za najbogatije. Kako se socijalno tkivo raspada, a nezadovoljstvo masa raste, fašizam postaje neminovnost. Zašto? Zato što ekonomske elite nikada, ni pod koju cijenu, neće pristati na redistribuciju svog nagomilanog bogatstva kako bi riješile društvenu krizu. Umjesto da podijele bogatstvo, oni biraju pojačati represiju.

Najočitiji primjer ovog ciničnog manevra vidljiv je u načinu na koji upravljaju radnom snagom. Korporativni sektor, vođen imperativom profita, namjerno lobira za deregulaciju i masovni uvoz migrantskih radnika. Cilj je stvoriti “rezervnu armiju rada” koja će pristati na potplaćene uvjete, čime se umjetno ruši cijena rada i srozavaju prava domaće populacije.

Istovremeno, te iste ekonomske elite financiraju i logistički podupiru krajnje desne skupine koje šire virulentnu antiimigracijsku retoriku. Time se bijes osiromašene radničke klase ne usmjerava prema onima koji su akumulirali čitavo bogatstvo i opustošili društvo, već se kanalizira horizontalno – prema drugim radnicima, migrantima. Fašizam ovdje služi kao sistemski osigurač koji rasni i nacionalni sukob postavlja ispred klasnog, omogućujući eliti da ostane netaknuta dok se radnici međusobno sukobljavaju za mrvice.

Kratko o liberalnom antifašizmu

Liberalni antifašizam se ponekad može činiti koristan, posebno zbog svoje povezanosti s raznim političarima diljem političkog spektra, potpore raznih liberalnih mainstream medija te raznih aktivističkih grupa. Liberalna nada u pokušavanju “razumijevanja fašista” ili “uvjeravanja da su u krivu debatom” predstavlja politiku popuštanja koja ima povijest neuspjeha – kao što je Neville Chamberlain otkrio. Fraser citira ironičan slogan njemačkih liberala prije nego što su nacisti preuzeli vlast: “Toliko smo liberalni da čak dajemo slobodu za uništavanje slobode”, a Goebbels je svoje namjere učinio savršeno jasnima: “Dolazimo u Reichstag kako bismo ga uništili. Ako je demokracija dovoljno glupa da nas za to nagradi, to je problem demokracije.” Nažalost, mnogi antifašisti mogu posvjedočiti prilikama kada su liberali prokazali militante policiji, što je rezultiralo dugotrajnim sudskim procesima. U vremenima teškoća, liberalni antifašisti teže sklanjanju pod policijsku zaštitu, što militanti ne mogu učiniti.

Nužnost militantnog antifašizma i ukidanja klasa

Iz svega navedenog proizlazi neizbježan zaključak: fašizam se ne može trajno pobijediti unutar okvira sustava koji ga proizvodi. Sve dok postoje ekonomske elite koje posjeduju moć da u trenucima krize posegnu za fašizmom kao alatom za discipliniranje društva, prijetnja neće nestati. Stoga, pravi antifašizam nije samo borba protiv simptoma – crnih košulja i uličnog nasilja – već zahtijeva borbu protiv uzroka: samog kapitalističkog uređenja. Ova borba zahtijeva potpuno razvlaštenje i uklanjanje ekonomskih elita te socijalizaciju sredstava za proizvodnju. Povijest nas uči da se vladajuća klasa neće odreći svojih privilegija dobrovoljno niti kroz parlamentarne debate. Zbog toga je nužna militantna organizacija radničke klase, spremna na izravnu akciju i neovisna o državnim aparatima prisile koji, u konačnici, uvijek staju u obranu vlasništva, a ne ljudi. Samo beskompromisni, militantni antifašizam koji je u svojoj srži antikapitalistički može prekinuti taj začarani krug i izgraditi društvo u kojem fašizam više neće imati ekonomsku svrhu postojanja.

Zašto sudjelujemo na maršu?

Nije slučajno da fašistoidni obrasci ponašanja u društvu i politici rastu zajedno s militarizacijom. Militarizacija nije samo u modi, nego je već godinama otvorena javna politika i Republike Hrvatske i Europske Unije i svih NATO saveznica. Izdvajanje 5% BDP-a za vojsku, na koje je i Hrvatska pristala, nije moda nego je jasna politička orijentacija. Dugo se već zvecka oružjem i šuška se novcem koje to oružje donosi krupnoj buržoaziji i političarima, njihovim vjernim slugama. Pritom su ultrakonzervativci, nacionalistički ekstremisti, ustaše, fašisti i svi njima slični naprosto vjerni sluge koje nije potrebno ni platiti. Nitko nije poslušniji od ustaše i nitko bolji sluga od fašista. Ostatak posluge se osigurava osiromašenjem populacije, što se u zadnje vrijeme čini putem podizanja cijena uz istovremeno blokiranje rasta plaća. Ljudi će da opstanu pristati na svakakve službe, a trenutno golem dio javnog novca odlazi u vojsku, puno veći nego u zdravstvo ili obrazovanje, koji su sve manje dostupni i sve manje efikasni – to nije moda, ponavljamo, to je jasna politička orijentacija! To je politika usmjerena na maksimalno izrabljivanje radništva u korist vladajuće klase. Vojska je to oduvijek bila. U nedostatku drugih opcija, radnik i radnica će opet morati u vojsku, radi plaće, radi kakvog-takvog obrazovanja i radi zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, koji izvan vojske i policije postaju sistematski sve neizvjesniji, svejedno govorimo li o javnom ili privatnom sektoru.

Možda zvuči kontroverzno, ali ovo što se trenutno događa zapravo ni nije (još?) fašizam. Fašizam je nastao kao reakcija na revolucionarna previranja u prvoj polovici 20. stoljeća, a ovo čemu danas svjedočimo je zapravo posljedica nedostatka revolucionarnog djelovanja u prvoj polovici 21. stoljeća. Buržoazija je naprosto shvatila da joj demokracija više ne treba, a dolje se, u zapuštenom prostoru, raspojasao ološ.

Na marš ”Ujedinjeni protiv fašizma” smo došli da zajedno kažemo da ne pristajemo na ustaško-fašistički preporod. Ali moramo pritom biti svjesni da su ovi neofašisti tek dragovoljni čuvari gazdinskih privilegija i da ne možemo od sustava koji uzrokuje problem očekivati da ga i riješi niti da će htjeti iskorijeniti svoje čuvare. Borba protiv fašizma može dugoročno biti efikasna jedino ako je ona ujedno i borba protiv kapitala i svakog oblika vlasti – ekonomske, političke, vojne i dr.

Ako se slažeš i želiš pomoći u organiziranju protiv tih pojava, a za egalitarnije društvo, javi nam se na mejl [email protected].